Pristina – Trojica kandidata za predsednika kosovske vlade, Ramuš Haradinaj, Avdulah Hoti i Aljbin Kurti, potpuno su različiti po svojim karakterima pođenako kao i po svojim pristupima politici, ocenjuju analitičari.

Ramuš Hardinaj, kojeg Srbija potražuje zbog ratnih zločina na KiM, inače, bivši komandant zločinačke tzv. OVK, kandidat je za premijera koalicije Inicijativa koju čine DPK-ABK.

Hoti je kandidat koalicije Alternativa koju čine DSK-ANK, dok je kandidat radikalnog ultradesnog pokreta Samoopredeljenje, osnivač tog pokreta i bivši lider Aljbin Kurti.

Poznavaoci kosovskih prilika primećuju da su razlike u karakterima ličnosti kandidata veće nego u samim programima stranka koje oni predstavljaju.

Kosovski politički analitičar Imer Muškolaj, ocenio je da su tri kandidata za premijera Kosova različita i kada je reč o javnom pristupu.

Dinamičan, profesionalan i tehnokrata tri su epiteta kojima Muškolaj opisuje tri kosovske političke figure koji će se nadmetati u trci za lidera izvršne kosovske vlasti.

“Postoje tri različita kandidata čak i po karakteru i u pristupu politici. Haradinaj je sve više vidi kao dinamičan i smatraju ga političarem koji drži reč. Hoti je profesionalnalac i tihi tehnokrata, dok se Kurti u javnosti doživljava kao čovek od akcije u odbrani svojih principa “, rekao je, između ostalog, Muškolaj za prištinski Zeri.

Inače, Hoti je u intervjuu Rojtersu rekao da će njegov prioritet kao premijera biti, ako pobedi na izborima, pregovori o novom aranžmanu sa MM, zatim ulalganje u velike infrastrukturne projekte, kao što je železnica, izgradnja regionalnih puteva, pa čak i sistema za navodnjavanje.

Hoti je rekao da očekuje brzo formiranje nove vlade nakon vanrednih parlamentarnih izbora, koji će biti održani 11. juna.

Namera mu je da u parlamentu pogura usvajanje sporazuma o razgraničenju sa Crnom Goru jer je to, podsetio je, uslov za dobijanje vizne liberalizacije za građane Kosova.

Prema njegovim rečima, prethodna pitanja će privremeno zaustaviti dijalog Beograda i Prištine o normalizaciji odnosa koji se odvijaju uz posredovanje EU, a koji je, kako kaže, od ključnog “značaja za napredak obe zemlje ka članstvu u Evropskoj uniji”.