KOSOVSKA MITROVICA – Direktor Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) u Ljubljani Zijad Bećirović ocenio je da dosadašnji kosovski premijer Ramuš Haradinaj napada Iran kako bi se dodvorio SAD i tako izbegao odgovornost pred Specijalnim sudom za ratne zločine bivše OVK.

“Iran deluje vrlo mudro i uglavnom neprimetno putem svoje obaveštajne mreže. Ramuš Haradinaj je marginalan lik koji spasava vlastitu kožu i koji misli da će dodvoravanjem SAD i brzom osudom zvaničnog Teherana izbeći procesuiranje od strane Specijalnog suda za zločine na Kosovu. To su jeftine finte za one koji poznaju situaciju na Kosovu, u regionu i u SAD”, rekao je Bećirović za Kosovo online.

Prema njegovim rečima, sukob između Irana i SAD ne bi trebalo da se odrazi na situaciju na Kosovu, iako u tom delu Balkana postoji jak iranski uticaj.

“Radi se o dva neprijatelja koji se dobro poznaju, uvažavaju, a u nekoj meri i poštuju. Govorkanja da će biti rata između SAD i Irana su intenzivna još od 1979, a međusobnog rata nema i neće ga biti ni ubuduće. Bilo je mnogo kompleksnijih i izazovnijih situacija od ove aktuelne i nije došlo do rata”, rekao je Bećirović.

On dodaje da među među Albancima na Kosovu i u Albaniji postoji verska sekta čiji se pripadnici nazivaju bektašije i koja je veoma bliska šiitskom ogranku islama i srodna alavitima, kojima pripada i predsednik Sirije Bašar el-Asad.

Na Kosovu njen duhovni centar je u Orahovcu, a u Albaniji na jugu te države, na planini Tomor.

“Radi se o vrlo vitalnoj i uticajnoj sekti. Čak su ključni ljudi Albanije, kao što su predsednik Iljir Meta, bivši albanski predsednik Bujar Nišani i bivši načelnik generalštaba albanske vojske Pelumb Chazimi pripadnici te sekte. Kroz istoriju su bektašije bili i Naim i Sami Frašeri, osnivači Prizrenske lige, i Abdul Frašeri, vođa Prizrenske lige, rekao je on.

Upitan koliko su elitne jedinice iranske Republikanske garde Al Kudsa tokom devedesetih ­­učestvovale u ratnim sukobima u BiH, ali i na Kosovu­, Bećirović kaže da je iranska prisutnost je bila izražena kroz prisustvo vojnih instruktora, jer sve zemlje imaju ili su imale dovoljno regruta.