BEOGRAD – Evropska unija ima sve mehanizme da otkoči dijalog i ponudi više toga Beogradu i Prištini nego što mogu Sjedinjene Američke Države, smatra predsednik SDPS i Ministar trgovine, turizma i telekomunikacija Rasim Ljajić koji podseća da je uslov za nastavak dijaloga ukidanje taksi.

„U ovom trenutku EU više može da ponudi Beogradu i Prištini nego što mogu SAD. SAD imaju uticaj na Prištinu i bez njih teško da može da dođe do nekog dogovora ali mehanizme i sredstava ima EU, koja može da se ozbiljnije uključi u ovaj dijalog. Bez toga ćemo tapkati u mestu“, rekao je Ljajić gostujući na Pinku.

On smatra da postoji „nekonzistentnost i dezorijentacija“ međunarodne zajednice što, kako kaže. pokazuje to što što se kao posrednik Vašingtona prvo šalje prvo specijalni izaslanik SAD za Zapadni Balkan Metju Palmer, a zatim specijalni izaslanik americkog predsednika Ričard Grenel za dijalog Beograda i Prištine.

„Mi smo imali Palmera pa Grenela i to govori o nekonzistentnosti i dezorijentaciji i Vašingtona i međunarodne zajednice i ja vidim u tome ključni problem“, smatra Ljajić. Kaže da je trenutno stanje lošije nego pre uvođenja taksi i da je Briselski proces, bez obzira na sve manjkavosti, davao neke rezultate u smislu normalizacije odnosa i poboljšanja kvaliteta života ljudi.

Kako kaže nije bilo ovakvih jednostranih akata i akcija koji su dijalog praktično, nokautirali.

„Stanje bi trebalo da se vrati na ono pre uvođenja taksi, a onda da pričamo o svemu ostalom pa i o međusobnoj trgovini“, kaže Ljajić i ukazuje da je na jučerašnji datum šteta od taksi 450 miliona evra.

On se u ovom kontekstu osvrnuo i na sporazum o uspostavljanju avio-linije između Beograda i Prištine koji je inicirao Grenel pitanjem – ko će da leti tim avionom ako i dalje postoje takse na srpsku robu.

„Koji privrednik će da leti, zašto bi privrednici uopšte išli u Prištinu i iz Prištine ljudi dolazili ovde?“ pita se Ljajić i dodaje da bi ta linija mogla da bude tranzitna prema nekim trećim destinacijama.

Ministar je komentarišući i najavu uspostavljanja železničkog saobraćaja podsetio da je ona postojala i 2002. godine i da ni tada nije funkcionisala i ponavlja da je važno stvorimo pretpostavke za tako nešto.

„Sve je ovo dobro ali verujete to je više nego simbolika. Ovde mora jasno da se izvrši pritisak da se ukinu takse i otpočne ozbiljan politički dijalog“, ističe Ljajić.

On skreće pažnju da takse nisu samo zakočile dijalog Beograda i Prištine nego i zaustavile sve regionalne inicijative pa je tako od svih regionalnih inicijativa do sada realizovan samo sporazum o romingu za koji kaže da „kako-tako“ funkcioniše u regionu.

Kao jednu od mogućih opcija vidi onu da takse budu potpuno ukinute, a zatim samo zamenjene nečim istim po principu, kako je rekao, „nije šija nego vrat“ što znači da bi u suštini takse i dalje ostale.

Ljajić podseća da kada su uvedene takse, Priština je donela odluke o uvoznim deklaracijama na kojima mora da piše „Republika Kosovo“, kao i druge odluke poput da na proizvodima obavezno da stoji zastava zemlje iz koje ta roba dolazi, što bi značilo da se u tom scenariju na rafovima u Srbiji roba sa Kosova označava njihovom zastavom.

Ljajić kaže da nema sumnje da će Aljbin Kurti biti „tvrd pregovarač“, da ga je upoznao dok je obavljao fukciju ministra za ljudska prava a dok je Kurti izdržavao zatvorsku kaznu u srpskim zatvorima.