BEOGRAD – Cilj obeležavanja Evropskog dana žrtava kriminala 22. februara je da se žrtve učine vidljivim široj javnosti i da se društvo podstakne da efikasnije i potpunije zaštiti prava žrtava, rečeno je na današnjoj konferenciji kojom je ovaj dan po 15. put obeležen u Srbiji.

“Odnos prema žrtvama je zaista test za sve nas, a to je nedavno pokazao i slučaj otmice devojčice Monike K., koji je bio višestruki test kako za državne organe, tako i za mnoge druge subjekte u društvu, a pre svega medije”, rekla je Nataša Novaković iz Misije OEBS-a u Srbiji.

Ona je dodala da je posledica senzacionalističkog izveštavanja u ovom, kao i u mnogim drugim slučajevima sekundarna viktimizacija žrtve, i da to humana, demokratska društva ne smeju da dozvole.

OEBS kao partner Ministarstva pravde u Srbiji realizuje projekat “Podrška žrtvama i svedocima krivičnih dela” koji finansira Evropska unija.

Rezultati inicijalnog istraživanja javnog mnjenja urađenog u okviru ovog projekta pokazali su da građani Srbije nedovoljno poznaju problematiku podrške žrtvama i svedocima, prava koje oni imaju i načine njihovog ostvarivanja, a ujedno imaju i nizak stepen senzibilizacije u odnosu na žrtve teških krivičnih dela, rečeno je danas.

Ispitanici kao žrtve kriminala u najvećoj meri (30,8 odsto) prepoznaju one koji su materijalno oštećeni, dok je žrtve seksualnog nasilja navelo samo njih 2,9 odsto.

Gotovo trećina (27 odsto) ispitanika je reklo da ne zna ko se smatra žrtvom kriminala, a 37,5 odsto ne zna koja prava imaju žrtve i svedoci kriminala.

Kako je rečeno, četvrtina ispitanika smatra da u Srbiji ne postoje službe koje pružaju podršku žrtvama kriminala, a od onih ispitanika koji kažu da znaju da u Srbiji postoje službe za podršku žrtvama i svedocima, 47,3 odsto kao tu službu navodi policiju.

Kao glavni razlog neprijavljivanja krivičnog dela, dve trećine ispitanika navodi strah i nepoverenje.

U Evopi oko 75 miliona ljudi godišnje postane žrtva kriminala što je, konstatovano je, opomena da države i svako društvo ovom pitanju moraju da posvete još više pažnje.

Zbog narastajućeg kriminala EU je donela Direktivu o pravima žrtava, rekla je programska menadžerka u sektoru pravosuđa Delegacije EU u Srbiji Una Keli.

“Evropski standardi zahtevaju puno prepoznavanje i poštovanje prava žrtava u pogledu ljudskih prava, a naročito poštovanje njihove bezbednosti, dostojanstva, privatnosti i zaštite prava porodice, kao i prepoznavanje negativnih efekata na žrtvu kriminala”, rekla je ona.

Uz primere u kojima su mediji, izveštavajući o žrtvama, kršili Kodeks i pravo dostojanstva žrtve, novinarka Tamara Skroza rekla je da je povodom slučaja pisanja o otmici devojčice Monike Komisiji za žalbe Saveta za štampu podneto 14 žalbi, što je rekord od kada ovo telo postoji.

“Prikazivanje stravičnih slika, iznošenje užasavajućih detalja o stanju žrtve i zloupotreba emotivnog stanja žrtve ili njene porodice suprotno je i profesionalnom i etičkom kodeksu”, rekla je ona, ali i ukazala da krivica nije samo na novinarima, već i na onima koji takve informacije dostavljaju medijima.

Kodekse krše i ljudi iz pravosuđa, veštaci, pa i predstavnici drugih državnih institucija, rekla je psihoterapeutkinja Biljana Slavković i zaključila da je preuzimanje profesionalne odgovornosti nužno u svim segmentima.

“Društvo se suočava sa pravom spiralom nasilja i pri tome nije spremno da se na adekvatan način odnosi prema žrtvama”, rekla je ona i dodala da je u Srbiji fokus i dalje na nasilniku, dok se žrtva marginalizuje.

Ekspertkinja angažovana u izradi Nacionalne strategije za unapređenje položaja žrtava dr Milica Kolaković Bojović rekla je da nedovoljna senzibilizacija javnosti proističe i iz nedovoljno znanja.

“Poznavanje prava predstavlja najbolji put za njihovo ostvarenje”, rekla je ona.

Podaci prikupljeni u realizaciji projekta uzeti su u obzir pri izradi Nacionalne strategije koja uz osnivanje Nacionalne mreže za podršku žrtvama podrazumeva i definisanje kontakt tačaka u policiji i sudstvu na kojima će žrtve dobiti sve osnovne informacije o pravima i podršci na koju imaju pravo.

Taj dokument uvodi audio-video opremu koja će obezbediti davanje iskaza bez direktnog kontakta žrtve i okrivljenog i niz mehanizama koji će doprineti stvaranju sveobuhvatnog sistema podrške žrtvama i svedocima krivičnih dela.

Tanjug