KRAGUJEVAC – Strah od borbe sa nepoznatim, umor, suze i solidarnost deo su svakodnevice zdravstvenih radnika Srbije koji se mesecima unazad bore da spasu živote zaraženih virusom korona, a kako kažu, spremni su da do poslednjeg atoma snage istraju u toj borbi kako bi izašli kao pobednici.

U izjavi za Tanjug zdravstveni radnici iz Kragujevca, Kraljeva, Čačka i Novog Pazara, za koje je danas u Kragujevcu održan prijem u organizaciji Ministarstva zdravlja, naveli su da je od početka borbe sa koronom bilo teških trenutaka koje će pamtiti do kraja života, ali da će se i ubuduće truditi da pacijentima, osim adekvatne zdravstvene nege, pruže i reč utehe.

Medicinska sestra u Opštoj bolnici u Čačku Ivana Logvinov je, kao neko ko je od prvog dana radio u kovid odeljenju, navela da je najteži bio početak, odnosno strah od borbe sa nečim što im je u potpunosti bilo nepoznato. Ona je ispričala da bilo teško i stresno, da se broj pacijenata menjao iz dana u dan, ali da su se trudili da im ukažu maksimalnu zdravstvenu negu. Sa svojim kolegama je, kako kaže, složno ušla u borbu sa virusom korona. “Nije bilo svađa niti pomisli o otvaranju bolovanja, odmora…u nama se probudio duh koji nije hteo da poklekne svih ovih meseci”, rekla je Logvinov. Navela je da se broj pacijenata u Čačku smanjuje i da je njihova klinička slika lakša, ali da su ona i njene kolege “na ivici snage”. “Ipak, spremni smo da do poslednjeg atoma svoje izdržljivosti damo maksimum kako bi sačuvali živote naših sugrađana i odbranili državu od ovog što nas je zadesilo”, istakla je Logvinov. Dodala je da je bilo teških trenutaka u borbi sa koronom, kao i da joj je teško pala razdvojenost od porodice. “Teško je ne zagrliti svoju decu, roditelje, ne družiti se sa prijateljima…ali smatramo da bez nas ne bi imali šansu u ovoj borbi i to nam daje elan da budemo još jači, složniji i perfektniji u celoj ovoj borbi”, dodala je Logvinov.

Vladimir Vukićević, anesteziolog iz Kliničkog centra Kragujevac, kaže da je stanje u toj zdravstvenoj ustanovi u drugom piku epidemije bilo pod kontrolom. “Nijednog trenutka nismo bili u situaciji da pacijent bude ugrožen u smislu da nemamo mogućnost ga primimo i stavimo na bilo koji vid respiratorne podrške tako da smo, i kada smo tokom jula imali pik sa brojem inficiranih, bili u situaciji da pružimo adekvatnu zaštitu za bolesnike iz našeg regiona”, rekao je on. Naveo je da je bilo teških trenutaka koje će pamtiti do kraja života i istakao da je osim adekvatne medicinske nege veoma važna reč utehe, i za bolesnike i za njihove porodice. “Ovo je sistemska bolest koja razara čitav organizam, jako komplikovana za lečenje i sa veoma neizvesnom prognozom. Samim tim, to dovodi do frustracije i nas, zdravstvenih radnika, ali trudimo se da pružimo maksimalnu podršku bolesnicima, ne samo u smislu lečenja, već i reč utehe i empatije, i prema njima i njihovoj porodici”, rekao je Vukićević. Dragana Mihajlović, glavna sestra urologije koja je u drugom piku epidemije učestvovala u organizaciji kovid bolnice u Kraljevu, kaže da je bilo teških situacija, pre svega u organizaciji.

“Sve nas je snašlo nešto sa čime se prvi put srećemo tako da je sama organizacija bila veoma komplikovana, ali dobro smo se snašli”, rekla je ona.

Navela je da je bilo naporno, prvenstveno osoblju koje je konstantno radilo u smenama.

Dodala je da je veoma teško raditi u skafanderima, posebno u letnjim mesecima kada je temperatura i do 35 stepeni.

“Kada se bore za dah, pacijenti su potpuno konfuzni i u strahu, tako da je i psihički bilo teško”, rekla je Mihajlović.

indeksonline.rs/Tanjug