Najbolje je potražiti pomoć stručnog lica

Dok ljubomora postoji kada je osoba zabrinuta da može da bude ostavljena ili prevarena zbog postojanja neke treće osobe koja je zaista u kontaktu sa njenim partnerom, posesivna osoba želi da vas poseduje…

Mnogi ne prave razliku između ljubomore i posesivnosti. Iako naizgled slična, reč je o sasvim različitim osećanjima. Dok ljubomora postoji kada je osoba zabrinuta da može da bude ostavljena ili prevarena zbog postojanja neke treće osobe koja je zaista u kontaktu sa njenim partnerom, posesivna osoba želi da vas poseduje, kaže psihoterapeut dr Vladimir Mišić iz savetovališta “Vaš psiholog”. Prema njegovim rečima, postoje dve vrste posesivnosti – jedna je “benigna” i može da se prevaziđe, a druga je “maligna”, zloćudna i ne može se ništa učiniti povodom nje.

– “Benigna” posesivnost se javlja kod osoba koje su nesigurne u sebe. To su osobe koje su gladne ljubavi i pažnje. S jedne strane jako žele da dobiju ljubav i pažnju, a s druge, pošto je nisu dobijali u dovoljnoj meri u svojoj porodici, plaše se da je neće dobiti, da ne zaslužuju ljubav, da će biti odbačeni, ostavljeni, iznevereni, povređeni ili prevareni. Razlozi za nastajanje ove vrste posesivnosti su nedovoljno ljubavi od strane roditelja, zanemarivanje, preterana kritika od strane roditelja, vršnjaka, prethodna negativna iskustva u vezi (ostavljanje, prevara, vređanje ili uslovljavanje od strane bivših). Sve ovo udruženo sa nedovoljno ljubavnog iskustva dovodi do ove vrste posesivnosti – smatraju doktori.

Pod nedostatkom ljubavnog iskustva naročito se podrazumeva onaj deo koji se tiče vezivanja i “odvezivanja” od partnera, dodaje naš sagovornik.

– Neke osobe su imale puno veza i vezica, i kvantitativno gledano, one imaju iskustva. Ali većina tih iskustava mogu da budu površna. Pod iskustvom se ne podrazumeva samo broj veza nego stepen dubine (intenziteta) vezivanja, ostvarene bliskosti i emocionalnog iskustva – pojašnjava psihoterapeut.

Da bi osoba sazrela u ljubavnom smislu, ona mora da iskusi sve lepote vezivanja za nekog, ali i sav bol “odvezivanja”…

– Osobe koje nisu prebolele “odvezivanje” posle duge i intenzivne ljubavne veze obično se preterano boje ostavljanja. Tek kada osoba prođe kroz iskustvo bola koji nastaje kao posledica odvajanja, osoba je zrela, slobodna i ima bolji kapacitet da uđe u novu vezu bez straha od odbacivanja i gubitka. Ono čega se ljudi plaše nije prevara i gubitak sam po sebi, već sopstveni bol koji osećaju povodom gubitka ili prevare. Osobe koje nisu imale iskustvo “odvezivanja” zamišljaju taj bol kao preplavljujući i onda zbog toga ostaju grčevito u vezama koje im suštinski ne odgovaraju ili stalno strahuju od ostavljanja – naglašava naš sagovornik.

Nekada se dešava da osoba strahuje da će je partner ostaviti, proverava ga, ispituje, sumnja u njegovu iskrenost.

– Na kraju se, međutim, ispostavi da ona je ta koja nije dovoljno zagrejana i da zapravo ona želi da ode iz te veze, napusti njega, ali se ujedno toga i plaši, jer se plaši bola i toga da bude sama ili ima osećaj krivice. Ko ne nauči da bude sam, nije spreman za zrelu ljubav i kvalitetnu vezu i nema ničeg lošeg u tome da se bude sam neko vreme – sugeriše psihoterapeut.

– Ove osobe, pre svega, teže kontroli i posedovanju partnera u pravom smislu te reči. One žele da znaju gde se njihov partner kreće, šta radi kada nisu zajedno i slično. Osoba analizira i kritikuje njene (ili njegove) prijatelje, rodbinu… Takva osoba pokušava da ostvari potpunu kontrolu i uticaj nad partnerom tako što će redukovati njen krug prijatelja i članova porodice, naročito onih kojima se on ne dopada i koji uviđaju da se radi o manipulaciji i kontroli, a ne ljubavi. Ove osobe manipulišu, lažu, igraju igru vruće-hladno, ograničavaju slobodu partnera, a sve to pod izgovorom ljubavi, sve kao za njihovo dobro – naglašava psihoterapeut i dodaje da se ova vrsta posesivnosti ne može prevazići, jer potiče iz devijantne strukture ličnosti.

– Osoba se ne može promeniti kao ličnost. Ovde je reč o patološkoj simbiozi u koju mogu da upadnu osobe koje su takođe sklone patološkoj simbiozi (kao na primer, narcistička i zavisna osoba), ali i osobe koje nisu patološke ličnosti, a imaju sklonost da preterano veruju drugima, empatične su i imaju sklonost ka osećanju krivice – navode doktori.

Iako je posesivnost generalno nešto loše u vezi, nešto što guši vezu, osoba koja ima posesivnog partnera može da se nađe u dilemi da li da ga ostavi ili ne.

– Problem se javlja kada joj s jedne strane osoba odgovara jer ima puno kvaliteta, ali je s druge strane posesivna i to guši vezu. Tada treba imati u vidu o kojoj vrsti posesivnosti se radi. Da li je osoba samo nesigurna i ljubavno nezrela ili se radi o osobi koja ima neki poremećaj ličnosti – pojašnjavaju doktori.

Ako ste posesivni i želite da se rešite te vrste samoterora, potražite pomoć stručnog lica. Naučićete kako da se oslobodite posesivnosti, straha od odbacivanja i ego anksioznosti, što će vam omogućiti da imate više samopouzdanja i gradite veze na zdravijim osnovama. To je jedini način da budete srećni u ljubavi.

alo.rs