NOVI PAZAR – Trgovina ljudima podrazumeva prodaju i kupovinu, tj. držanje neke osobe u cilju njene eksploatacije, kao i sve druge radnje koje mogu biti deo tog procesa. Do eksploatacije uvek dolazi i eksploatacija se uvek održava upotrebom sile, pretnje, prevarom, zloupotrebom ovlašćenja i/ili zloupotrebom teškog položaja, otmicom ili na neki drugi način. Cilj trgovine ljudima je ostvarivanje zarade (ili neke druge koristi) kroz eksploataciju, bilo da se radi o seksualnoj eksploataciji, prinudnom radu, prinudnom prosjačenju, prinudi na vršenje krivičnih dela, ilegalnom usvojenju, prinudnim brakovima, trgovini organima ili nekom drugom obliku.

Postoji nekoliko oblika trgovine ljudima i to seksualna eksploatacija i prinudna prostitucija, prinudni rad, prinudno prosjačenje, prinuda na vršenje krivičnih dela, trgovina organima (prinudno uzimanje organa radi njihove prodaje), prinudni rad u kući kao i prinudni brakovi.

Najčešći oblik eksploatacije žrtava trgovine ljudima je seksualna eksploatacija

Trgovina ljudima čiji je cilj seksualna eksploatacija obuhvata oko 80 odsto zabeleženih slučajeva, kao i da su u istom procentu žrtve žene i devojčice. Ova vrsta trgovine ljudima se često meša sa prostitucijom. Prostitucija je međutim složen društveni fenomen i, iako načinjen pod pritiskom različitih životnih i društvenih okolnosti, ona ipak predstavlja izbor osobe koja se bavi seksualnim radom. Žrtva trgovine ljudima je prinuđena da se bavi prostitucijom. Ona ne može slobodno da odlučuje gde i kako će raditi, ne može da odbije klijenta, nema slobodu kretanja, ne može da odluči da prekine, a za svoj rad ne dobija novac ili dobija vrlo malo, dok najveći deo ide trgovcu. Jednostavnije rečeno, ona je vlasništvo osobe koja ju je kupila.

Prinudna prostitucija je protivzakonita po običajnom pravu u svim zemljama. Trgovina ljudima, naročito devojaka i žena, često dovodi do prisilne prostitucije i seksualnog ropstva. Prema izveštaju UNODC, međunarodno, najčešće destinacije za žrtve trgovine ljudima su Tajland, Južna Koreja, Japan, Izrael, Belgija, Holandija, Nemačka, Italija, Turska i Sjedinjene Države. Glavni izvori trgovine ljudima su Tajland, Kina, Nigerija, Albanija, Bugarska, Belorusija, Moldavija i Ukrajina.

Podaci Centra za zaštitu žrtava trgovine ljudima za koji je nadležno Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja pokazuju da su najčešće žrtve trgovine ljudima žene i deca, a među identifikovanim najzastupljenije su žrtve seksualne eksploatacije.

“U protekle tri godine identifikovane su 174 žrtve trgovine ljudima. Od ovog broja, devojčice i dečaci čine 43% identifikovanih žrtava, dok je punoletnih lica identifikovano 100” – rekli su nam iz Centra za zaštitu žrtava trgovine ljudima.

Starosna granica dece uvučene u lanac trgovine ljudima sve je niža, pa je sa 15‒16 godina pala na 12 do13 – navode iz Odbora za ljudska prava.

“U periodu od 2012. Godine zaključno sa 2018. Godinom identifikovano je ukupno 194 žrtave trgovine ljudima radi seksualne eksploatacije na teritoriji Republike Srbije. Čak 77 žrtava je uzrasti do 18 godina a 117 njih je iznad tog uzrasta” – kazali su nam iz Centra za zaštitu žrtava trgovine ljudima.

Kada se osoba nađe u lancu trgovine ljudima, ekploatacija može da se vrši na različite načine. Tako se žene uglavnom primoravaju da rade u seks-industriji, tj. u kvartovima i ulicama gradova gde je koncentrisana prostitucija i porno industrija, agencijama za „poslovnu pratnju” ili u stanovima koji se upotrebljavaju kao bordeli, u barovima, ali mogu biti i radno eksploatisane na privatnim domaćinstvima i imanjima, u različitim radionicama, fabrikama itd.

Žene koje su prisiljene da se bave prostitucijom moraju da imaju odnose sa velikim brojem mušterija dnevno, često bez zaštite, dok trgovci neretko koriste drogu kako bi ih kontrolisali. Obično rade u istom objektu u kome žive. Svaki njihov izlazak se pažljivo prati i ne dozvoljava im se da stupaju u kontakt sa nepoznatim ljudima. Onemogućen im je kontakt sa porodicom, često su izolovane, zbog čega postaju zavisne od trgovca.

U nevladinoj organizaciji ASTRA kažu da se procjenjuje da je od ukupno eksploatisanih identifikovano tek oko 10 odsto žrtava, dok se za ostale ne zna ništa.

Iz Policijske uprave Novi Pazar nismo dobili odgovore na pitanja vezana za trgovinu ljudima na teritoriji koju pokriva ta ustanova. Međutim, prema podacima Centra za socijalni rad u Novom Pazaru, zabeležen je samo jedna slučaj trgovine ljudima u protekle tri godine.

Ministar za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Zoran Djordjević kazao je da je u Srbiji do oktobra protekle godine bilo 76 slučajeva trgovine ljudima i da su najčešće žrtve žena i deca. “Klasičnog leka nema, jer je kompleksna kriminalna radnja”, istakao je Djordjević i naveo da se institucije u oblasti borbe protiv trgovine ljudima oslanjaju i na nevladine organizacije i da zajedno sa njima rade na tome kako i na koji način kampanjama mogu da utiču na tu borbu.

U Novom Pazaru su u novembru ove godine uhapšeni brat i sestra koji se sumnjiče da su Beograđanku A. R. (23) terali da se prostituiše u jednoj kafani. Nesrećna devojka je ipak u jednom trenutku uspela da sve prijavi novopazarskoj policiji. “Zbog krivičnog dela trgovine ljudima i organizovanja prostitucije, inspektori su prvo uhapsili M. V., a zatim je priveden i njen brat A. Đ.” – rečeno nam je iz Policijske uprave.

Statistička analiza ukazuje na veliki udeo domaćih državljana žrtava trgovine ljudima kojima je trgovano u okviru granica Republike Srbije, porast broja dece žrtava trgovine ljudima, pojavu dualne ili višestruke eksploatacije žrtava kao i porast broja domaćih državljana žrtava trgovine ljudima u inostranstvu i to muškaraca žrtava radne eksploatacije u industriji građevine i žena žrtava eksploatacije u prostituciji.

Prema rečima Mirka Vreća iz Centra za zaštitu trgovine ljudima, u Srbiji su se pojavili slučajevi višestruke ekspolatacije, koji pokazuju “brutalizaciju trgovine ljudima”. Prema njegovim rečima, tako je u 10 slučajeva prošle godine zabeleženo da su osobe bile višestruko eksploatisane kroz seksualnu eksploataciju, prinudni brak i prosjačenje.

Žrtve trafikinga u Srbiji su žene koje krijumčari koriste kao seksualno roblje u samoj Srbiji ali se one krijumčare i širom Evrope, posebno u Austriju, Nemačku, Italiju i Tursku.

Proteklih meseci primetan je sve veći broj kriminalnih radnji u kojima roditelji seksualno eksploatišu svoju maloletnu decu, navodi se u saopštenju Biroa za borbu protiv trgovine ljudima.

SEKSUALNA EKSPLOATACIJA DECE

Seksualna eksploatacija dece podrazumeva njihovu prodaju, koja se određuje kao bilo koja radnja ili transakcija kojom se neko lice ili grupa lica prebacuje ili prepušta nekom drugom licu za novčanu ili bilo koju drugu naknadu. Svrha ovog oblika eksploatacije, kao i generalno seksualne eksploatacije, je pridobijanje ekonomske dobiti za druga lica zloupotrebom dece. Dobit koja se ostvaruje ne pripada detetu koje se zloupotrebljava već raznim učesnicima u procesu, a to mogu biti posrednici, posebno organizovane kriminalne grupe, isto tako čak i bliski članovi porodice. Dva su vida seksualne eksploatacije dece: dečja pornografija i dečja prostitucija.

Pod dečjom prostitucijom podrazumeva se korišćenje deteta u seksualnim aktivnostima za novčanu ili bilo koju drugu nadoknadu. Pod dečjom pornografijom podrazumeva se bilo kakvo predstavljanje, bilo kojim sredstvom, nekog deteta uključenog u stvarne ili simulirane eksplicitne seksualne aktivnosti ili bilo kakav prikaz delova tela nekog deteta koji mogu da izazovu seksualno uzbuđenje.

Zbog razvoja i povećanja novih oblika tehnologije, seksualna eksploatacija dece na internetu raste na međunarodnom nivou, s procenama koje ukazuju na to da bi čak desetine hiljada dece širom sveta moglo biti žrtva ove vrste eksploatacije. Žrtve mogu biti bilo kog pola, etničkog ili društveno-ekonomskog položaja, mogu biti i mlađa deca ali i adolescenti. Onlajn seksualna eksploatacija dece ne zahteva velike finansijske troškove i nosi nizak rizik od hapšenja, a s druge strane je u velikoj meri profitabilna za počinioce. U međuvremenu, rešavanje seksualne eksploatacije dece predstavlja izazov, kako zbog minimalne obuke i iskustva u ovoj oblasti, tako i zbog teškoća u hvatanju i krivičnom gonjenju počinilaca, a poteškoće postoje i u oblasti pružanja adekvatnih usluga žrtvama. Zbog toga je od najveće važnosti da vlade povećaju svoje napore u suzbijanju ovog rastućeg fenomena.

Zaštitnik građana Zoran Pašalić izjavio je, povodom Evropskog dana zaštite dece od seksualnog iskorišćavanja i zlostavljanja, da ipak u stručnoj i široj javnosti i dalje postoji nerazumevanje te pojave, posebno seksualnog zlostavljanja dece, njegovih oblika i raširenosti. Pašalić je podsetio na podatke nedavnih istraživanja da su upravo deca poslednjih godina najčešće žrtve trgovine ljudima u Srbiji, a najzastupljeniji vid njihovog zlostavljanja i iskorišćavanja je seksualna eksploatacija.

“Borba protiv dečje prostitucije, kao i dečjih brakova, koji su najčešće paravan za trgovinu decom, zahtevaju efikasniju saradnju s državnim organima i institucijama, kao i nevladinim organizacijama, što će biti jedan od prioriteta u radu Zaštitnika građana” – najavio je Pašalić.

On je naglasio da je najefikasniji oblik prevencije i suzbijanja ovog izuzetno teškog oblika nasilja nad decom upravo upoznavanje dece s telesnim integritetom, rizicima od seksualnog zlostavljanja i iskorišćavanja, načinom prepoznavanja seksualnog iskorišćavanja i zlostavljanja i mehanizmima zaštite i prijave.

KAKVA JE PROCEDURA U REŠAVANJU PRIJAVLJENIH SLUČAJEVA TRGOVINE LJUDIMA?

Centra za zaštitu žrtava trgovine ljudima je ustanova kojoj druge institucije sistema i nevladine organizacije prijavljuju sumnju na trgovinu ljudima. Po prijemu prijave, Centar započinje postupak identifikacije žrtve, koji obuhvata niz stručnih postupaka, predviđenih odgovarajućim aktima, a uključuje izlazak na teren i obavljanje identifikacionog intervjua sa žrtvom tamo gde je ona otkrivena. Centar istovremeno sa identifikacijom u saradnji sa, pre sveg Centrom za socijalni rad, policijom, zdravstvom i nevladinim organizacijama obezbeđuje hitnu podršku žrtvama ukoliko je potrebna. Nakon identifikacije Centar nastavlja sa pružanjem podrške dokle god za to postoji potreba, a najčešće u okvirnom periodu od 3 godine (kad god je potrebno i duže).

“Žrtvi trgovine lјudima nudi se i pruža – ako se sa tim saglasi – pomoć, zaštita i podrška čim se pretpostavi da je reč o žrtvi ovog krivičnog dela. Pomoć, zaštita i podrška, opisani ovim Procedurama na raspolaganju su joj pre, za vreme i određeno vreme nakon okončanja krivičnog postupka, pa i onda kada krivični postupak nije ni pokrenut” – kažu iz Ministarstva unutrašnjih poslova.

ASTRA SOS telefon za pomoć žrtvama trgovine ljudima i prevenciju ovog problema je +381 11 785 0000 ili 0800 101 201 (besplatno za pozive iz Srbije) je dostupan za građane svakog radnog dana od 9 do 17 časova.

Tekst je deo istraživačkog rada u okviru projekta, koji realizuje EMEDIA GROUP uz podršku Grada Novog Pazara. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.