Naslovna srbija Beograd ELMA ELFIĆ ZA ALO: Ne smeta mi što me zovu sandžačka Hurem!

ELMA ELFIĆ ZA ALO: Ne smeta mi što me zovu sandžačka Hurem!

Rekli su nam da rezultate obdukcije možemo očekivati najranije mesec dana od ekshumacije i obdukcije. Shodno tome rezultate očekujemo u narednih 15 dana, poručila je u razgovoru za Alo! Elma Elfić Zukorlić, druga supruga pokojnog muftije Muamera Zukorića.

Kakvi su vaši dalji koraci ako se utvrdi da uzrok smrti nije bio srčani udar?

– U slučaju da se utvrdi da nije bio srčani udar i da je otrovan, koraci su veoma jasni, tragaćemo za počiniocem i istinom. Međutim, otvara se jedno novo pitanje: šta ako je umro od posledica srčanog udara, kao što smo mislili na dan njegove smrti s obzirom na anamnezu njegove bolesti. Kako ćemo se suočiti sa činjenicom i objasniti prvenstveno njegovoj majci, pa suprugama, deci, posebno maloletnoj, da je zbog nekih paušalnih nalaza, do kojih su došle neke laboratorije, a na osnovu uzoraka uzetih ne znamo kako, od nepoznatih „prisebnih“ lica u tom trenutku, koja nisu zaustavila ukop i zahtevala obdukciju na dan dženaze, već su nas s ovim suočili i obavestili nakon završenih izbora, tj. šest meseci nakon njegove smrti. Tu se otvaraju i pitanja: Zašto su toliko čekali? Šta ćemo s osećanjima naroda, posebno Bošnjaka, u zemlji i širom sveta, koji su ovu vest veoma teško prihvatili? Šta će raditi osobe s društvenih mreža koje su na sebe preuzele breme i odgovornost da pišu „scenarija“, kreiraju teorije zavere, i prave razdor, prvenstveno unutar porodice, pa među prijateljima i saradnicima, te utiču na kvarenje odnosa među narodima ove zemlje. Najgore od svega jeste sama činjenica da je naš rahmetli muftija otkopan, obduciran, i nakon šest meseci od svoje smrti sahranjen na novo grobno mesto. Moja deca i ja na sve te procese nismo imali uticaj, sve je urađeno bez konsultacija s nama, i dovedeni smo pred svršen čin, kao što je i slučaj sa premeštanjem grobnog mesta, što u konačnici meni i mojoj deci stvara olakšanje ovog i budućeg sveta.

Kako se sada osećate, vaše zdravstveno stanje je bilo narušeno?

– Pritisak koji mi se nameće od muftijine smrti je zaista velik i nepravedan, kao da mi nije dovoljna sama njegova smrt i gubitak, koju svako od nas proživljava na svoj način. Imam osećaj da svega što za života nisu mogli njemu da kažu ili urade sada žele da se osvete, napadajući mene kao nekog ko mu je tokom života bio najbliži. Zahvaljujem se Bogu krasnom na snazi i energiji koju mi je dao, pa vrlo brzo umem da se obnovim i ustanem jer znam da je istina na mojoj strani.

Da li ste u međuvremenu razgovarali s Usamom Zukorlićem, prvim sinom pokojnog muftije, da li ste prevazišli sukobe koji ste imali?

– Mi direktne sukobe nikada nismo imali, sem što on nije sprečio orkestrirane napade svojih najbližih političkih i privatnih saradnika da me neosnovano, primitivno, besomučno napadaju putem društvenih mreža i portala bliskih njemu, dok je na svojim ličnim profilima pozivao na poštovanje. Mislim da ovakav odnos prema meni i deci rahmetli muftija nikom ne bi oprostio, ma od koga dolazio. Oni koji su ga znali znaju to dobro.

Videćemo u narednom periodu

Kakva je trenutna situacija na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru?

– U narednom periodu videćemo da li je muftija iza sebe ostavio instituciju koja je na nivou svesti naroda ili ne, posebno mislim na ljude koje nose odgovornost njenog delovanja. Jedini način da se društvo razvija u demokratsko je ukoliko uspe da razvije samostalne i autonomne institucije koje neće drugi ugrožavati. Ukoliko dođe do momenta da političari vode računa o duhovnosti i obrazovanju, duhovni ljudi o politici i obrazovanju, akademski građani o duhovnosti i politici, znajte da neće doći do razvoja društva Ili će zapasti u kolaps s prestankom delovanja ili, kao u našem slučaju, smrću jakog lidera.

Kako vaša deca reaguju na neslaganja u porodici?

– Pokušavam decu da zaštitim od svih neprijatnosti koje su se desile u ovom periodu, a verujte, bilo ih je mnogo. Doneli smo odluku da sliku našeg života ne može niko da naruši. To su deca koja su porasla u ljubavi, poštovanju i poverenju svojih roditelja, kojima je usađena ljubav prema Stvoritelju, kao i težnja ka vrhunskom obrazovanju. To je kapital koji su dobili iz našeg braka. S tim idu dalje i na tome će graditi svoju budućnost. Mogu im uzeti sve, ali to ne, i tu leži njihova snaga.

Mediji su vas prozvali sandžačka Hurem, kako komentarišete taj nadimak?

– Lik i delo Hurem, nažalost, posmatramo kroz seriju „Sulejman Veličanstveni“, i možemo steći pogrešan dojam o ličnosti i načinu delovanje te žene. Ukoliko uđemo u istorijske fakte i saznamo da ju je sultan Sulejman neizmerno voleo i verovao joj, da mu je bila veliki prijatelj, da joj je pisao pesme kao muftija meni, da joj je za to vreme poverio ozbiljne poslove, posebno međunarodne odnose, onda je zaista sličnost ogromna, i ne smeta mi.

Sećate li se poslednjeg razgovora s vašim pokojnim suprugom, šta vam je rekao?

– Te poslednje noći se vrlo dobro sećam i često joj se vraćam. Razgovarali smo o mnogo čemu: o Ničeu koji mi je tu noć zauzimao pažnju, o njegovoj bolesti i činjenici da se mora što pre operisati. Igrali smo fudbal, ja sam bila golman a on i sinovi su gađali penale, naravno, pobedio je muftija. Nakon jacije namaza (molitve), rekla sam mu da je Amir naučio još jedan deo Kurana, na šta se okrenuo i rekao: „Hvala ti što si mi rodila lek“, podižući Ahmeda, „a Amir, ako Bog da, je moj dženet(raj)“.

Zahtevao je da oštrije vozim

Rekli ste da vam je pokojni muftija verovao, da ste ga čak i vi vozili te da je i to jedan od pokazatelja koliko vam je verovao, koju vožnju pamtite?

– Za mene inače kažu da sam oštar, brz, ali siguran vozač. Muftija je od mene zahtevao da oštrije vozim. Volela sam mu kazati da je on jedini suprug koji tera ženu na brzu vožnju, obično muževi paniče i govore ženama da sporije voze. Čula sam od muftijinog privatnog odezbeđenja da je državno obezbeđenje koje je čuvalo muftiju od svih vozača koji su ga vozili najviše cenilo moj stil vožnje. Tokom tih vožnji koristili bi vreme za poslovne analize i planove, kao i za porodične obaveze jer za nas nisu postojale dve porodice već jedna, uključujući i obaveze oko njegovih roditelja koje mi je predao. Skoro uvek sa nama bi bio naš najmlađi sin koji nam je davao posebnu energiju i dinamiku u kolima. O njemu je muftija vrlo često u govorio u medijima.

indeksonline.rs/alo.rs

Exit mobile version