Ministar u vladi Srbije Husein Memić posetio je, nakon svog imenovanja, predsednika Mešihata IZ u Srbiji Mevluda ef Dudića. Susret je za mnoge bio iznenađujući, ali su dominirale vrlo pozitivne reakcije, jer su u tome mnogi videli put ka normalizaciji odnosa i spuštanju dugogodišnjih tenzija.

Ali tako nije mislio predsednik sandžackog Mešihata, koji je do skora funkcionisao u okviru Rijaseta IZ Srbije, Senad ef Halitović. Presavio je tabak i napisao dugačko protesno pismo protiv Memiča. Tačnije, glavni čovek te zajednice, Muhamed Demirović, sročio je i napisao to stivo puno uvreda, a onda ga je Halitović samo potpisao. Da nije bilo tog pisma ne bi se ni znalo da li Rijaset i njegov Mešihat jos postoje u verskom životu i javnosti u Sandžaku. Oni se prosto ne oglašavaju na bilo koje teme, kao da deluju u ilegali. Čak i kada ih napadaju da su paraverska organizacija oni “mudro” šute. Važno je da primaju plate iz Turske, pa makar ostali i bez vernika, džamija i džemata.

Ali nisu mogli da propuste priliku da napadnu ministra Memića, koga je prethodno primio i bosanski reis Kavazović. Demirović je jednostavno procenio da će se to dopasti njegovom stvarnom političkom šefu Sulejmanu Ugljaninu. Memić je zapravo bio zgodna meta da Demirović još jednom demonstrira svoju lojalnost Ugljaninu. Baš kao što je to učinio u svom sramnom govoru, na dženazi rahmetli Šemsudina Kučevića.

Sada nakon saveza SPP i SDA ostaje da se vidi šta će uraditi Halitović i njegov suštinski nadredjeni Demirović.

Po potpisanom sporazumu naslućuje se da će se desiti upravo ono što je Memiću zamereno. A to je gašenje Rijaseta i vraćanje svih imama u nadležnost IZ u Srbiji.

Ugljanin je praktično i stvorio i ugasio svoje čedo. I time bi bila zadovoljena pravda. Demirović i Halitović će da gundjaju, ali se neće previse buniti. Niti pisati saopstenja. Oni znaju da drže dersove po sandžackim sijelima, ali ne i da organizuju ljude i bore se za njih.

I sto je najvažnije, neće da se konfrotiraju sa Ugljaninom. Licemerje je njihovo drugo ime.

E.S