PODGORICA – Bivši crnogorski predsednik Milo Đukanović reagovao je na autorski tekst premijera Dritana Abazovića povodom godinu dana od potpisivanja Temljenog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom (SPC), tvrdnjom da je to, kako navodi, “najveća izdaja Crne Gore nakon 1918. godine.
Za poruku Abazovića u kojoj, premijer tehničke Vlade Crne Gore, između ostalog, ističe da mu je čast što je potpisao Temeljni ugovor sa SPC, Đukanović kaže da je to “hvalospev” kojim je Abazović potvrdio svoju osobinu “besprizornog manipulatora”.
“Računajući valjda na plitkoumnost i kratko pamćenje Crnogoraca, premijer nam sugeriše da je odricanje od sakralnog blaga i kulturno-istorijskog identiteta Crnogoraca politički podvig kojeg treba proslaviti. Za toliko bezobrazluka nije dovoljno biti samo veleizdajnik i patološki lažov, treba biti i bez trunke morala. Vređajući zdrav razum Crnogoraca nadrobio je u obrazloženju tog svog nedela sve što jednom šarlatanu može pasti na pamet”, napisao je Đukanović.
Sam taj čin za Đukanovića ima dugu predistoriju složenosti crnogorsko-srpskih odnosa.
“Ali, da ne mešamo ozbiljne teme naših istorijskih nesporazuma sa političkim delovanjem jednog lakosenastog, vlastohlepnog, izdajničkog marginalca… Koji je sebi dao za pravo da u cilju dopadljivosti nekim inostranim mentorima ponavlja epohalnu političku glupost kako su tobože balkanski nacionalizmi inspirisani korupcijom. Pa ispada da je više od 8.000 ljudi u Srebrenici ubijeno iz koruptivnih pobuda. Tako sudi pamet i moral slučajnog premijera Crne Gore”, piše Đukanović.
Đukanović, koji je nakon trodecenijske vladavine izfubio predsedničke izbore proletos u Crnoj Gori, tvrdi da je Crna Gora i u ratovima 90-ih i u bombardovanju SRJ ‘99. potvrdila svoju otvorenost, humanost, požrtvovanost, solidarnost.
“Da to nije bio slučajan uzlet potvrdila je politički i 2022. godine dajući najvažniju političku poziciju u državi pripadniku manjinskog naroda, koji je na izborima zavredeo nekoliko procenata podrške. Možda bi neko mogao pokušati da relativizuje taj veliki iskorak savremene Crne Gore u afirmaciji multietničke demokratije tvrdnjom da je to bilo iznuđeno oslobađanjem od dotadašnje apostolske Vlade koja je sve radila da građansku i sekularnu Crnu Goru preobrati u srpsku i teokratsku državu pod upravom SPC. Ali i to bi bila manipulacija Abazovićevog tipa po receptu vlasnika Vijesti, njegovih kreatora, da se napravi što mutnija močvara u kojoj se sve što vredi obesmišljava i relativizuje”, naveo je Đukanović.
On kaže da niko ne može da ospori da je Crna Gora davanjem premijerske funkcije predstavniku manjinskog naroda bez izbornog poverenja napravila korak od sedam milja, što je nezamislivo ne samo u regionu, nego i u širem okruženju, u demonstraciji iskrene pripadnosti političkom modelu multietničke demokratije”.
Đukanović, koji je bio na čelu države i DPS-a kada je ta stranka podržala manjinsku vladu na čelu sa premijerom Abazovićem, kaže da je on sebi dao za pravo da zakulisno iza leđa stručne, naučne i dobrog dela politički relevantne javnosti, preko kolena preseca istorijske, viševekovne kontroverze crnogorsko-srpskih odnosa.
“Tako što će se tim potpisom odreći kulturno-istorijskog i nacionalnog identiteta Crnogoraca, a time i realnog osnova za postojanje nezavisne države Crne Gore. Izlazeći u susret ideolozima i političkim protagonistima velikosrpske ideje o Crnogorcima kao cvetu srpstva i Crnoj Gori kao ‘srpskoj Sparti’. Poništavjući time herojsku tekovinu odbranjenog prava na slobodu i nezavisnost naših predaka, od Petrovića, preko komitskog pokreta, 13. julskih ustanika i partizana do političke generacije Jovanovića, Milatovića, Đuranovica, Žarkovića, Brajovića, Orlandića… koji su se u vremenu socijalističke Jugoslavije promišljeno i hrabro suprosdsvljali asimilatorskim nastojanjima iz susedstva”, naveo je Đukanović, čiji DPS je po potpisivanju Temeljnog ugovora srušio Abazovićevu vladu, koja je i danas, godinu dana posle formiranja, na vlasti u tehničkom mandatu.
“Naš nesrećni premijer bi sve to da poništi i da zatre i sećanja na ta istorijska dostignuća. Ne vodeći računa o činjenici da to njemu ne pripada. Ni po kojem osnovu. Setimo se samo koliko smo puta od predstavnika bošnjačkog i albanskog naroda u Parlamentu čuli da ne žele da presuđuju u crnogorsko-srpskim političkim nesporazumima koji imaju duboke istorijske korene. Iako je građanska Crna Gora državni dom svih nas zajedno, ovaj rezon poštenih i odgovornih ljudi zasluživao je i zaslužuje apsolutno poštovanje. Ali ne i Abazovića. Mnogi ljudi znaju kako sam se energično suprotstavljao svima koji su zamerali što smo dali podršku jednom Albancu da dođe na čelo Vlade”, kaže Đukanović i dodaje:
“Govorio sam i opet ponavljam: jedino što u njemu vredi je to što je Albanac. Koliko i sledbenik autentične ukorenjene tradicije Albanaca u Crnoj Gori, to je drugo pitanje”.
Đukanović smatra da Abazoviću svakako ne pripada pravo da rešava tako značajne probleme ni po osnovu niskoprocentnog izbornog legitimiteta, a još manje da, kako navodi, “tu veleizdaju proslavlja kao podvig i da se ruga sa zdravim razumom i dostojanstvom Crnogoraca”.
Smatra da je Abazović mogao da sačeka još 20-ak dana pa da slavi, kako kaže, nezapamćeni jednogodišnji rekord vršenja vlasti nakon izgubljenog poverenja u Parlamentu.
“Izgubljenog upravo zbog tog istorijskog nedela kojim se hvali. Verujem da nije daleko dan kad će Abazović za veleizdaju snositi odgovornost, ne samo politički. Čega se pametan stidi, Abazović se očigledno time ponosi. Ne vidi da je politički osramoćen za sva vremena”, naveo je Đukanović
u reagovanju na tekst Abazovića povodom godinu dana od potpisivanja Temeljnog ugovora sa SPC.
Tanjug
