Danas, 32 godine nakon jednog od najstrašnijih zločina počinjenih na ovim prostorima, Bošnjaci i svi ljudi plemenitog srca prisjećaju se svojih 16 sunarodnika – jedne žene i 15 muškaraca – koji su, samo zbog svog imena i vjere, brutalno izdvojeni iz autobusa na relaciji Priboj–Pljevlja, mučeni i ubijeni. Njihova tijela do danas nisu pronađena.
Ovaj stravični događaj iz oktobra 1992. godine ostaje trajno uklesan u kolektivno sjećanje Bošnjaka, ali i kao podsjetnik na to do koje mjere mržnja može izopačiti ljudsku prirodu. Zločin u Sjeverinu pokazuje ne samo nečovječnost počinitelja, već i odgovornost koju društvo nosi, od političara do intelektualaca i vjerskih lidera, zbog širenja ideologija mržnje. Postavlja se ključno pitanje: kakvim porukama hranimo naše zajednice?
“Ovaj zločin, kao i svi drugi, ne smijemo zaboraviti. Ne da bismo živjeli u neprijateljstvu, već da bismo spriječili ponavljanje sličnih tragedija”, poručuje Muftija sandžački Muhamed ef. Demirović.
Iako su prošle tri decenije, porodice žrtava i dalje tragaju za pravdom i posmrtnim ostacima svojih najmilijih. Njihova dostojanstvena sahrana, kao i priznavanje statusa civilnih žrtava rata, ostaju ključni koraci ka pravdi i dunjalučkoj satisfakciji. Ahiretska pravda, kako ističe muftija, inšaAllah, ne može izostati.
“Molim Svemoćnog Stvoritelja da žrtvama ovog gnusnog zločina podari dženet, a njihovim porodicama sabur. Društvo mora izvući pouku kako bi spriječilo ponavljanje ovakvih užasa”, zaključuje Demirović.
Ovaj zločin, kao i mnogi drugi tokom ratnih godina, opominje nas da pravda ne smije ostati nedostižna i da društvo mora preuzeti odgovornost za sjećanje i procesuiranje ovakvih tragedija.
