„Postoji od ranije ideja da u Denveru napravimo kamp za igrače iz SAD koji imaju naše korene i eventualno bi mogli da budu interesantni za reprezentativne selekcije Srbije. Videćemo da li je realno da se to dogodi u 2025. godini“, otkriva selektor Srbije za Mozzart Sport
Za košarkašku reprezentaciju Srbije 2024. godina ostaće upamćena najviše po bronzanoj medalji na Olimpijskim igrama u Parizu, fantastičnoj utakmici protiv SAD u polufinalu, ali i izuzetnoj partiji u meču za bronzano odličje protiv Nemačke. U novembru je obezbeđen plasman na Evrobasket 2025, dok je naciju posebno obradovala vest o ostanku Svetislava Pešića na mestu selektora.
Između ostalog, zbog svega toga je i dobio specijalno priznanje Mozzart Sporta za doprinos srpskom sportu, na ceremoniji MVP, održanoj 9. decembra u Sava centru.
Prekaljeni stručnjak je prihvatio javne pozive svojih izabranika, ali i predlog nove uprave Košarkaškog saveza Srbije da nastavi započeto i sledećeg leta pokuša da osvoji evropsko zlato, čime bi na najlepši način zaokružio bogatu trenersku karijeru.
Pešić je za Mozzart Sport govorio o brojnim temama – odluci da ostane selektor, planovima za naredne mesece, novoj upravi KSS, planovima za leto, ali i mogućnosti da Bogdan Bogdanović promeni klub, Andreju Stojakoviću, Tristanu Vukčeviću, Mariju Nakiću, mogućnosti da se organizuje trening kamp u Denveru za mlade nade, te aktuelnostima u evropskoj košarci.
„Ako uz ostvarene rezultate gledamo i druge stvari, mi smo na kraju ove godine po rangu prvi u Evropi, drugi na svetu. To bi trebalo da nam dođe kao motivacija, da se iskoristi, a ne da od toga sada počne da se živi“, počeo je Pešić novogodišnji intervju za Mozzart Sport i nastavio:
„Obično, kad preuzmem neki projekat, ne govorim o uspehu. To rade drugi, moje je da pričam o procesu kako smo došli do nekog uspeha. Nikada niko rezultat ne može da garantuje. Možda ćemo da pobedimo, možda nećemo. Tako da ne govorim previše ni o prošlosti, ni o ciljevima. Na nama je da posle ovih rezultata zadržimo odgovornost i pozitivnu tenziju pred ono što nas očekuje“.
Posle osvojenog srebra u Manili, Srbija je dodatno porasla što je potvrdila bronzom u Parizu. Ipak, nije bilo lako doći do postolja u izrazito jakoj konkurenciji.
„Obično se govori, bilo je teško, ovako ili onako… Naravno, u tom procesu uvek ima prepreka na koje se nailazi sa različitih strana, ali najvažnije je to da smo ipak, kad se sve sabere, podigli pre svega odgovornost za reprezentaciju, a igrači svoje samopouzdanje. Svi oni koji su prošli proces dobili su novu potvrdu da mogu i to im je pomoglo da nastave uspešno ovu košarkašku sezonu sa svojim klubovima koja je takođe dosta izazovna. Igra se dosta, a većina njih su ipak radili u reprezentaciji tokom leta. Ipak, imali su koristi od učešća na Olimpijskim igrama jer su svi individualno napredovali“.
OSEĆAM ODGOVORNOST PREMA SRPSKOJ KOŠARCI, ZATO SAM OSTAO
Još jedan važan događaj za srpsku košarku u godini na izmaku je vaša odluka da ostanete na čelu reprezentacije. Kada su se završile Igre, govorili ste da treba da dođe novi selektor, igrači su ipak tražili vaš ostanak i njihova molba je uslišena.
„O mojoj prvoj odluci da na neki način završim rad sa reprezentacijom posle Olimpijskih igara se manje-više znalo. O tome se naravno, iz poznatih razloga, nije previše pričalo, zato što je cilj bio da se što bolje pripremimo za Olimpijske igre i da mentalnu i fizičku pripremu, kao i koncentraciju usmerimo u službu tima“, kaže Pešić i dodaje:
„E sad, o tome ko je trebalo da bude trener posle Pariza… Nažalost, nije se desilo iz razloga što je u među vremenu promenjeno rukovodstvo Saveza. Došao je novi tim sa Nebojšom Ćovićem i u prelaznom periodu trener više nije postojao. Makar ne u smislu trenera koji bi mogao da nastavi ono što smo mi sa ranijim rukovodstvom započeli i prošli“.
Tada ste prelomili da ipak nastavite sa radom…
„Naravno, uvek osećam odgovornost prema srpskoj košarci, ne samo kad su u pitanju uspesi ili status reprezentacije. Svestan sam da se moj rad neće meriti po tome koliko sam održao košarkaških klinika i koliko sam toga napravio, radio sa trenerima, koliko sam posetio treninga i svemu što se dešava u procesu mog posla kao selektora i trenera, nego će se gledati samo onaj čist i goli rezultat, da li se pobedilo ili izgubilo. Drugi tako zamišljaju moju funkciju, ja je nikada nisam tako video. Kod mene je postojala obaveza, ali i odgovornost prema našoj košarci, pošto nova uprava nije uspela da pronađe adekvatno rešenje za selektora. Treneri koji su svojim rezultatima i stavovima mogli da nastave ono što smo započeli, svi su bili zauzeti u klubovima. Približavale su se kvalifikacije, jednostavno nismo imali drugog izbora, ni ja, ni gospodin Čović, tako da smo dogovorili nastavak“.
Igrači su sjajno reagovali na vest o vašem ostanku.
„U međuvremenu, naravno, kao i uvek obavili smo razgovore sa igračima, a oni su pokazali timski duh, onakav kakav mi i gradimo ovih godina. Naravno da je to uticalo na moju odluku da odustanem od nekih mojih drugih planova koje sam imao i koje sam ostavio za kasnije, pa ćemo da vidimo… Znači, sada je apsolutni fokus na reprezentaciji. Sa trenerima sam u svakodnevnom kontaktu, kao i sa vodećim ljudima Saveza. Nije tu bilo nikakvih prevelikih tajni, već se tako razvijala situacija“.
Rekli ste da su vaši potencijalni naslednici bili zauzeti po klubovima. Da li možda vidite nekoga ko bi jednog dana mogao da vas nasledi na mestu selektora?
„Sad je ta tema sklonjena, makar za jedno vreme i lično na tu temu ne razmišljam, niti je to moj fokus. To će biti, kad za to dođe vreme, da se vidi ko može, ko bi bio najbolje rešenje u nekoj perspektivi, da završi ovaj olimpijski ciklus… Vrlo je teško reći iz ove perspektive, niti bih želeo da nekoga predlažem ili promovišem, jer na kraju krajeva to nije moj zadatak. Kad za to dođe vreme, kad se za to stvore uslovi, učestvovaću u odluci onoliko koliko rukovodstvo Saveza bude smatralo da je potrebno. Za sada se o tome, koliko znam, uopšte ne razmišlja. Sada je u fokusu kako da zajedno sa Nenadom Krstićem postavimo trenere koji bi mogli da nastave kontinuitet sa omladinskim reprezentacijama“.
I potpredsednik Nenad Krstić rekao je za Mozzart Sport da će veliki fokus biti na stabilizaciji mlađih kategorija, počev od ljudi koji će se baviti našim najvećim talentima.
„Tako je, ali i to je takođe u domenu potpresednika Krstića. Prvenstvo Evrope za 18 godina je u Beogradu. Domaćini smo, a koliko god je značajan Evrobasket za seniore, toliko je isto značajno i ovo za juniore. Mi prošle godine u Nišu osvojili zlato, ovog leta srebro. Sada je opet kontinentalno prvenstvo kod nas, ovog puta u Beogradu, tako da se treba koncentrisati i videti koji su treneri slobodni, jer mi za sada nemamo trenere profesionalce, osim mene. I sad se za vrlo kratko vreme, koliko se formirao novi tim u Savezu, razmišlja da se u perspektivi stvaraju uslovi za eventualnu profesionalizaciju nekih trenera kad su u pitanju i omladinske reprezentacije“.
Takmičenja za mlađe kategorije su svake godine, nama je realno potreban kontinuitet rada kako bismo razvijali nove generacije…
„Svake godine imamo imamo prvenstva za igrače do 16, 18 i 20 godina, a imamo i Svetska prvenstva, ali ne samo to… Ideja je da se na neki način poboljša rad, u smislu da postoji neki profesionalni odnos, da treneri budu još bliže svemu onome što se dešava u klubovima, ne samo s aspekta da se održavaju kontakti, već i s nekakvog uticaja na ono što se dešava kada je u pitanju rad tih momaka po klubovima“.
KAKO VRŠIMO SELEKCIJU IGRAČA, VRŠIĆEMO I SELEKCIJU TRENERA
Kada ste već istakli mlade trenerske nade, vaš novi stručni štab čine trojica talentovanih stručnjaka – Marko Barać, Miloš Isakov Kovačević i Mihajlo Mitić.
„Oni su već bili tokom ove tri godine, zajedno sa kondicionim trenerima. Nisu svi bili na Olimpijskim igrama ili u Manili, ali jesu u našem programu za vreme priprema. Praktično svi treneri koji su bili u Manili i u Parizu u stručnom štabu, zbog obaveza u klubovima nisu mogli da budu pozvani za novembarske kvalifikacije“.
Kakav je njihov status, odnosno vaših bliskih saradnika sa prethodnih velikih takmičenja?
„Oni su i dalje u stručnom štabu i videćemo… Pre svega zavisiće sve od njihovih obaveza… Ako ih klubovi ili reprezentacija ne puste, onda ćemo morati da se orijentišemo na druge. Kako vršimo selekciju igrača, tako ćemo i selekciju trenera. Ne verujem da će u februaru, odnosno makar do Evropskog prvenstva, biti nekih novih lica, osim onih koji su dosad prošli rad sa nama. To je dovoljno da možemo da se pripremimo. Kažem, sve će zavisiti pre svega od njihovih tih profesionalnih obaveza jer oni su vezani ugovorima. Mi smo sada imali podršku ljudi iz Bajerna pa su pustili Mihajla, pre svih Dragana Tarlaća jer je tamo sportski direktor. Kemnic je takođe dao Marka Stanojevića, a Mega i Vojvodina Marka i Miloša. Videćemo do leta šta će biti“.
Naglasili ste pomoć Dragana Tarlaća, koliko vam nedostaje on kao saradnik u svakodnevnom radu s obzirom da ste prošli toliko toga zajedno u prethodne tri godine?
„Na funkciji sportskog direktora reprezentacije pokazao je da je takvo mesto neophodno u Savezu. Ne samo zbog kontakta sa igračima, nego za sve što se dešava kad je u pitanju kompletan menažment vezan direktno za rad sa reprezentacijom. Tarlać je tu obavio baš ogroman posao, posao koji se možda ne vidi ovako. Kao što se ne vidi ni posao Nebojše Ilića i nekih drugih ljudi koji su u ovom procesu. Sa Tarlaćem smo i dalje ostali u veoma bliskom kontaktu. On je naravno sada profesionalac, ima ugovor sa Bajernom. Teško je da možemo da dalje računamo na njegovu pomoć, iako je ona i dalje prisutna, imam kontakte s njim, razgovaramo. Isto sada i Filip, koji trenutno obavlja i tu funkciju, odnosno poslove sportskog direktora, takođe je u kontaktu sa Draganom. Pokušavamo da zadržimo neki kontinuitet dok ne vidimo šta će se dešavati posle poslednjeg kvalifikacionog prozora“.
Pre februara ostaje sve kako jeste?
„Tako je, nećemo ništa sada da pravimo“.
Kako ste se snašli sa novim ljudima u upravi KSS? Ponovo sarađujete sa Nebojšom Čovićem.
„Odlično se razumemo. I predsednik i ja znamo šta se od nas očekuje, koje su naše obaveze i odgovornosti. Sa te strane, makar za sada to ide kako treba. Nebojša se sada više bavi uređenjem Saveza, Statutom… Bilo je predsedništvo, sastanak Upravnog odbora, bila je i Skupština… Bilo je svega i svačega tokom poslednja tri meseca. Novi ljudi su uključeni u Upravni odbor, novi generalni sekretar. Svakodnevni su kontakti sa njima, ali više sa Filipom vezano za reprezentaciju. Održali smo i zajedničke sastanke sa menadžmentom, tu pre svega mislim na Nenada Krstića, Nebojšu Čovića, Filipa Sunturlića i na novog generalnog sekretara. Održali smo dva, tri radna sastanka da se isplanira šta ćemo i kako ćemo u novoj godini, kada se ova statusna pitanja na nivou Saveza reše“.
Dosta je događaja koji čekaju Savez u 2025. godini, ali i vas kao selektora.
„Mora da se radi aktivno. Približava se finale Kupa Srbije, razgovara se o tome šta bi tu moglo da se uradi još osim organizacije utakmica, stalni su kontakti sa trenerima, sa predstavnicima Regionalnih saveza… Radimo na tome da se napravi neki bliži kontakt kako bismo bili malo bliži sa svim tim, ne bih rekao problemima, nego stvarima koje su važne da bi se poboljšao rad Saveza. Lično bih voleo da se približim trenerima, da im pomognem ili pružim edukaciju i to je sada plan, da napravimo neku bližu komunikaciju, pre svega s aspekta struke“.
Rekli ste da ne biste govorili o očekivanjima na Evrobasketu, još je i rano za to, mada se zna kakve su ambicije i želje nacije. A, da li možda imate neki signal od igrača, da su oni raspoloženi da dođu, ako svi budu zdravi kad se završe sezone?
„Ništa zasad. Oni su jednostavno, kao što znate, završili jedan deo posla sa reprezentacijom, povezali su se dobro, postali su tim. Sada je najvažnije da oni između sebe zadrže dobre odnose, jako su fokusirani pre svega na veliki broj utakmica i na obaveze koje imaju u klubovima. Moj je zadatak da kroz kontakte i posete napravimo još bolje razumevanje i u skorije vreme, tamo posle februarskog prozora i žreba za grupnu fazu Evrobasketa, pravimo dalji plan. Prvo da saznamo gde ćemo i protiv koga ćemo da igramo. To sada trenutno svi iščekujemo. Jako je teško govoriti na tu temu, iako sigurno ni tu neće dolaziti do nekih bitnih promena… Sve će zavisiti od toga kako će ko da završi sezonu, koliko će imati odmora, da li će biti povreda, hoće li ostati zdravi. Tu nemamo baš previše mogućnosti da nešto utičemo i zato ne možemo da pravimo neke planove. Kada dobijemo žreb, onda ćemo prvo da sednemo i napravimo organizaciju, od toga kada ćemo da počnemo sa pripremama i gde ćemo da ih provedemo“.
Da li ste već dobili neke pozive za pripremne turnire?
„Imamo dosta poziva, stigli su iz Španije, Grčke, Nemačke, Francuske… Videćemo gde ćemo. Sve je sada u nekom razmišljanju šta nama odgovara. Španci su nas zvali, dobili smo poziv da sa Francuzima igramo kod njih jednu utakmicu, pa onda jednu u Srbiji. Imamo poziv za Superkup u Nemačkoj. Dobili smo i poziv za prvu nedelju avgusta, za turnir u Grčkoj… Ali to je sada sve još rano“.
Više pročitajte na linku