BEOGRAD – Odlukom Fejsbuka da zabrani profile nekoliko ekstremnih desničara problem nije rešen sve dok se ne ujednače standardi na svim društvenim medijima, odnosno ne utvrdi odgovornost digitalnog govora na globalnom nivou, a jedno od rešenja moglo bi biti da društveni mediji budu tretirani poput tradicionalnih medijskih organizacija, prenosi danas Radio slobodna Evropa (RSE) ocene pojedinih američkih i britanskih medija.

Odluka Fejsbuka da zabrani profile šest istaknutih ličnosti s krajnje desnice na Fejsbuku i Instagramu značajan je napredak u borbi protiv onlajn ekstremizma, ali je i korak ka nesigurnom moralnom hodu na tankoj žici u kome odluke o cenzuri za čitav svet donosi nekoliko velikih američkih reklamnih kompanija, piše londonski Gardijan.

U raspravama o tradicionalnim medijima pravljena je razlika izmedju onoga za šta je javnost zainteresovana i onoga što je u javnom interesu, dok su reklamni giganti društvenih medija godinama smatrali da je ta razlika potpuno prevazidjena tehnologijom i da je njihova dužnost da javnost snabdevaju onim što ona želi.

Medjutim, neke stvari za koje postoji apetit – od političkog ekstremizma do slika zlostavljanja dece – štetne su i za korisnike i za šire društvo, ocenjuje Gardijan.

Nakon što je Fejsbuk objavio da na svim svojim društvenim platformama trajno zabranjuje profile Luisa Farakana, Aleksa Džounsa, Majla Janopulosa i drugih, nije pitanje da li oni zaslužuju cenzuru – jer zaslužuju, niti je pitanje da li Fejsbuk ima moralnu dužnost da zaštiti prava slobode govora Farakana, Džounsa i njihovih sledbenika, već je pitanje mnogo jednostavnije – verujete li Marku Zakerbergu i drugim mladim gospodarima Silicijumske doline da su dovoljno dobri upravitelji svetskog digitalnog govora, piše kolumnista Njujork tajmsa Bret Stivens.

Prema njegovom mišljenju, nije najveći problem kome je Silicijumska dolina naklonjena. Problematična činjenica je što je ogromna koncentracija tehničke, finansijske i moralne moći u rukama ljudi bez obuke, iskustva, mudrosti, pouzdanosti i podsticaja da tu moć primenjuju odgovorno, ocenjuje kolumnista njujorškog lista.

Fejsbuk posle niza skandala – kao što je prodaja ličnih podataka miliona korisnika beskrupuloznom mešetaru u političke svrhe – sada želi, ukazuje Stivens, da obnovi svoju oštećenu reputaciju obećavajući korisnicima mnogo više privatnosti i agresivniji pristup govoru mržnje na platformi.

Fejsbuk i druge kompanije možda žele slobodu u donošenju uredjivačkih procena kako bi korisnike zaštitile od toksičnih sadržaja, ali za tradicionalne medije ta sloboda je došla s velikom odgovornošću: bezbrižna urednička presuda može dovesti do tužbi za klevetu, a to je glavobolja koju društveni mediji definitivno ne žele, piše Vašington post.

Ako se Fejsbuk ponaša kao medijski provajder, birajući koja gledišta da zastupa, onda je, ocenjuje list, pitanje da li ta kompanija i dalje treba da ima imunitet od pravnih ograničenja kakva imaju stare medijske organizacije, odnosno da li je vreme za promenu zakona. Trenutno, društveni mediji u SAD nemaju čega da se boje, jer su i dalje zaštićeni zakonom iz 1996. godine, odnosno zakon ih tretira kao oglasnu tablu i ne drži ih odgovornim za ono što korisnici objavljuju, prenosi RSE.

Beta