ŠĆEPAN POLJE – Lepota prirode od koje zastaje dah i savladavanje brzaka čiste i prozirno plave reke u kojoj se jasno vide obrisi stena neponovljiv je doživljaj koji ljubiteljima adrenalina pruža rafting na Tari koji privlači turiste iz raznih krajeva sveta. 

Spuštajući se gumenim čamcima niz donji tok Tare u dužini od 15 kilometara kod Šćepan polja, što je najatraktivnija deonica za rafting, adrenalinski “zavisnici” imaju priliku da uživaju u pogledu na vodopade, ali i da se oprobaju u skokovima u duboku i hladnu vodu sa visokih stena koje okružuju najdublji kanjon u Evropi.

Iako veoma uzbudljiv i zabavan, rafting je ujedno i ekstreman sport i podrazumeva nošenje neophodne opreme koju, objašnjava za Tanjug vlasnik turističke agencije North tour Montenegro Luka Šuković, čine neoprenska odela i cipele, kaciga i prsluk kako bi, u slučaju prevrtanja čamca, učesnici ove rečne avanture ostali na površini vode.

Otpimalan broj u čamcu je, kaže, šest do deset ljudi kojima, da bi sve proteklo bezbedno, pre i tokom spusta instrukcije daje profesionalni skiper sa kojim se timski “bore” da savladaju brzake i talase reke.

Posmatranje lepota prirode u kombinaciji sa brzom planinskom rekom podiže adrenalin, ali i duh učesnika raftinga koji se pre te avanture mogu odmoriti u rafting kampovima opremljenim za ugodan boravak u prirodi. 

Jedan od njih je i kamp “Sastavci” koji se nalazi u Šćepan polju, u zagrljaju tri reke – Tare, Drine i Pive gde, prema rečima suvlasnika tog kampa Slobodana Gagovića, dolaze gosti iz raznih krajeva sveta.

“Najviše dolaze iz zemalja bivše SFRJ, ali imamo puno gostiju i iz Rusije, Ukrajine, zapadne Evrope. Nedavno je došlo 27 Francuza koji su ovde proveli šest dana. Takođe, dolaze nam i gosti iz Nemačke, Švajcarske…”, naveo je Gagović i dodao da je rafting postao popularan i kao sport i kao turistička atrakcija.

Za one odvažnije idealno vreme za rafting je, kaže, april i maj jer je tada vodostaj Tare veći i voda hladnija, dok je za početnike najbolje da se u tu avanturu upuste u julu i avgustu.

“Tada je Tara pogodnija za turistički rafting u kome mogu da učestvuju osobe svih starosnih dobi”, rekao je Gagović i dodao da im je najstariji rafter imao 84 godine, ali i da su jednom prilikom u čamcu vozili dete staro svega godinu i po dana.

Rafting ture se, dodao je, organizuju i na drugim rekama kao što su Lim, Vrbas, Neretva, ali one su manje u odnosu na Taru čiji je kanjon dublji, a samim tim i izazovniji za rafting.

Kanjon te reke, koju zovu “Suza Evrope”, dug je blizu 150 kilometara, a na mestu Obzir dubok oko 1.300 metara što ga čini najdubljim u Evropi, a posle Kolorada i u svetu.

Tanjug /Foto :Pixabay