Pitanjem migracija mediji u Srbiji bave se na loš način, ali to ne čudi imajući u vidu generalno nizak kvalitet medija. Svakako da glavna kritika ide na račun medija pod kontrolom vlasti, ali je važno napomenuti i da se oni mediji, uslovno rečeno ozbiljniji, temom migracija gotovo da i ne bave ili to rade na površan način, komentariše za Indexonline Mirko Medenica, pravnik i aktivista, sa iskustvom učešća u akcijama solidarnosti sa migrantima. Prema rečima Armina Aljovića, novinara Al Jazeere Balkans, veliki broj medija u zemljama Zapadnog Balkana nije položio test tokom izveštavanja u vreme izbegličke i migrantske krize koja je zahvatila regiju.
Sličnog stava je i novinarka iz Novog Pazara Amela Bajrović koja za naš portal ističe da je uloga medija o izveštavanju o nasilnom ekstremizmu, ali i njegovoj prevenciji, od izuzetne važnosti, ali da neki ovoj temi prilaze senzacionalno, umesto profesionalno.
Što se tiče medija koji su pod kontrolom vlasti, dodaje on, mora se prvo razumeti da propaganda režima, čiji su ovakvi mediji deo, nije jednoznačna, već kompleksnija, obzirom da se radi o veoma osmišljenim strategijama.
– Ona deluje na više nivoa, pored onog što vidimo na površini, a ogleda se u glorifikovanju vlasti i brutalnim napadima na svakoga ko misli drugačije, postoji i jedan dublji nivo, koji za cilj ima kreiranje društva po meri kriminalne vlasti, jednog brutalizovanog društva, bez ikakve svesti o dobrom i lošem, gde će ključni pokretač i činilac društvenih odnosa biti nasilje. Ovome svedočimo gotovo svakog dana u vidu promocije ubica i ratnih zločinaca, kojima su vrata pro-režimskih medija širom otvorena, ali i na naizgled banalnim temama, kao što je sport, i tu dominira narativ o zaveri protiv Srba, a u isto vreme njihovoj superiornosti, “Srbin demolirao Hrvata“, „Srbi ponizili Amerikance“. Jedna od ključnih metoda ove propagande je konstantno raspamećivanje ljudi, konstantno držanje tenzije, dovođenje u stanje razdražljivosti, samim tim i svođenje na instinktne reakcije, gde će se odluke donositi bez promišljanja njihove moralne ili praktične strane, već isključivo na osnovu ideala sile. Ova propaganda naravno ima i jasan odgovor ko je najjači, ko se nikoga ne boji – smatra Medenica.
Prema njegovim rečima, pitanje migranata je u kontekstu društvenih pitanja i problema sa kojima se ljudi suočavaju efemerno pitanje.
– Direktan uticaj migranata na društvo u Srbiji je gotovo ne postojeći. Ipak određeni mediji veštački od migranata stvaraju problem, predstavljajući ih kao pretnju. Ovo iz jednostavnog razloga što je ovoj propagandnoj mašineriji konstantno potreban neprijatelj, tenzija i strah se moraju održati, migranti su tu samo jedna od društvenih grupa koja će biti iskorišćena za ove potrebe. Migranti kao ekstremno obespravljena grupa ljudi, ovakvim stigmatizovanjem i targetiranjem se dovode u još nepovoljniju poziciju. Moramo biti svesni da je desetine migranata izgubilo živote na ovim našim prostorima, u našem prisustvu, dodao bi i pod našim pritiskom, nas kao društva. Oni su direktne žrtve srpskih medija. Postoje i indirektne žrtve, a to su građani i građanke Srbije, jer prihvatajući da mrze drugo ljudsko biće koje ih ni na koji način ne ugrožava, oni postaju lošiji ljudi. Društva koja se mobilišu na mržnji nemaju budućnost – kaže naš sagovornik.
Pitanje odnosa prema migrantima, zaključuje Medenica, je jedno od ključnih pitanja danas u Evropi.
– Solidarnost sa migrantima predstavlja mnogo više od solidarnosti sa nekim ko je u nevolji. U odnosu prema migrantima danas, mi dajemo odgovor koliko smo spremni da sutra branimo bilo koga, na kraju i sebe. U pitanju je odnos moćnih i nemoćnih, bogatih i siromašnih, u tom smislu će i svako od nas sutra biti na mestu migranata – napominje sagovornik Indeksonline.
Armin Aljović ističe da je „jedno od najtežih izvještavanja za novinare izvještavanje u vrijeme kriza, zbog više faktora, među kojima je činjenica da se procesi odvijaju brzo, novinari su svakodnevno zatrpani sa mnoštvom informacija koje prestižu jedna drugu, mnogo je pogrešnih informacija…“.
– Ako pogledamo kakva je danas javna percepcija o migrantima i izbjeglicama u post jugoslovenskim društvima, vidjet ćemo da ogroman broj ljudi, na internet forumima ili na društvenim mrežama ima negativan stav o toj populaciji, za šta su dobrim djelom odgovorni mediji kao neosporni kreatori javnih percepcija.Novinski stupci i internet portali puni su tendencioznih naslova poput „Migranti sve više pljačkaju“, ili „Dramatično u centru grada: Migranti tuku i pljačkaju“, premda sami tekstovi najčešće nisu potkrijepljeni dokazima, ili su dokazi vrlo blijedi. O tom problemu detaljnije je pisala profesorica sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevo Belma Buljubašić u tekstu pod naslovom „Izvještavanje o migrantskoj i izbjegličkoj krizi u BiH: insinuacije, rasizam i ksenofobija“, dostupan na internetu – kaže naš sagovornik.
Prema njegovim rečima, „izvještavanje o migrantima i izbjeglicama na neprofesionalan način ugrožava živote ljudi, koji svoje zemlje napuštaju pokušavajući sigurnost i egzistenciju osiguraju negdje drugo“.
– Često zaboravljamo da je azil, utočište u drugim zemljama zagarantovano ljudsko pravo svakog pojedinica. Iza statističkih podataka o broju migranata i izbjeglica koji prođu Balkanskom rutom su zapravo živi muškarci, žene i djeca. U centrima za smještaj u Bosni i Hercegovini se, naprimjer, prema podacima organizacije Save the Children za 2019. godinu nalazilo oko 400 dječaka bez pratnje i oko 450 dječaka i djevojčica koji su u pratnji roditelja. Broj te djece prema priznanjima iste organizacije je i veći, jer mnoga djeca borave izvan kampova. Huškačkim tekstovima protiv migranata i izbjeglica potencijalno je ugroženo svako od te djece – kaže Aljović.
Srbija ima dodatan problem kada je u pitanju izveštavanje o migrantima i izbeglicama, napominje on, zbog snažnog uticaja tabloida, koji su brutalni prema toj populaciji.
– Tabloidi u Srbiji problem migrantskog talasa svode na religijski ili međuetnički problem, naročito kada izvještavaju o Bosni i Hercegovini, pa možemo pročitati naslove poput onoga da je u Bosni i Hercegovini odobreno naoružavanje 5.000 migranata. Naravno, evidentno je da među hiljadama migranata i izbjeglica koji prođu Balkanskom rutom ima i lica iz kriminalnog milje, kao što ih ima i među domaćim stanovništvom. Ali, sigurnosnom riziku te vrste treba pristupit nepristrasno, isključivo na temelju činjenica.
Novinari na više mjesta mogu pronaći dobre novinarske prakse kako izvještavati o migrantima i izbjeglicama. Jedan takav izvještaj koji se može naći na internetu, besplatno, je izvještaj „Od viktimizacije do demonizacije: Gdje je istina?“, rađen 2019. godine za potrebe Udruženja BH novinari. Tu se može vidjeti na koji način bi novinari i mediji trebali izvještavati o migrantima i izbjeglicama. Neke od preporuka su da novinari „izbjegavaju generalizaciju migranata i izbjeglica kao prestupnika, ili potencijalno opasnih lica“, ili „Da se prije izvještavanja upoznaju sa adekvatnom terminologijom, odnosno razlike između migranata, izbjeglica i tražitelja azila“ – zaključuje novinar Al Jazeere.
Amela Bajrović smatra da senzacionalističko izveštavanje medija kod ljudi stvara strah, ali i brojne predrasude o drugim i drugačijim kulturama.
– Mislim da je i naš multietnički prostor Sandžaka veoma osetljiv kada su teme ekstremizma u pitanju, a na žalost u nekim medijima se često na neki način nađe veza između njega i teme o kojoj izveštavaju. Osim toga, mediji se sreću I sa problemom nedovoljnog broja stručnjaka u ovoj oblasti, koji bi mogli dublje da analiziraju date situacije – kaže Bajrović.
Ona ističe da je senzacionalni pristup ovoj kompleksnoj temi prisutan i zbog težnje medija za što većim tiražom ili brojem čitanja, ali da je problem i u needukovanim novinarima i urednicima.
– Poželjna bi bila periodična edukacija, jer se dešava i da pojedini edukovani novinari promene profesiju, a njih zamene neki mlađi, koji o ovoj temi znaju veoma malo ili gotovo ništa. Redakcije u većini slučajeva nemaju dovoljno novinara, pa jedan čovek pokriva više oblasti, od kojih svaku manje- više površno poznaje. Osim toga, to često zavisi i koji medij je u pitanju, koliko je nezavistan, kakva je njegova uređivačka politika i da li poštuje Kodeks novinara – smatra naša sagovornica.
Ona dodaje da je do sada bila u prilici da prisustvuje seminarim koji su se bavili nasilnim ekstremizmom, kao i da pročita nekoliko vodiča o izveštavanju, koje su uglavnom radile međunarodne organizacije.
– U njima je moguće naći brojne odgovore na problematiku koja se može javiti tokom izveštavanja o ovoj temi. Sigurna sam da to nije dovoljno i da bi poželjni bili kvalitetni radovi ili istraživanja na ovu temu, ali i novi seminari i druge vrste edukacija – zaključuje Amela Bajrović.
Radoslav Stanojević/indeksonline.rs
Tekst je nastao u okviru projekta “Ugrožavajuće bezbednosne pretnje i izazovi: savremeni terorizam, nasilni ekstremizam i borva protiv radikalizacije mladih” koji realizuje Akademska inicijativa “Forum 10”.
