Tomislav Sivić, trener fudbalskog kluba iz Novog Pazara, izrazio je svoje stavove o svom trenerskom putu i odgovornosti koju oseća prema ovom klubu. On je čovek koji je svojim radom ostavio dubok trag u fudbalskoj sceni Jugoslavije i danas nastavlja da bude važna figura u srpskom fudbalu.
Pre više od 40 godina, u Jugoslaviji je bilo moguće opisati trenera kao posebnog, zahtevnog, posvećenog, ponekad teškog i direktnog, ali uvek rešenog da ostvari svoje ciljeve. Taj opis savršeno odgovara i Tomislavu Iviću, legendarnom treneru koji je bio poznat po svojoj čvrstoj ličnosti. Ivić je vodio velike klubove kao što su Hajduk, Ajaks i Anderleht, ali bez obzira na to gde je bio, uvek je vladao svojim principima.
Tomislav Sivić, iako nije imao takve velike klubove u svojoj karijeri, svojim nastupima i radom u Novom Pazaru nije ostao nezapažen. Kada je pre skoro tri godine došao u Novi Pazar, mnogi su smatrali da je to bio propali izlet. Klub je bio na ivici ispadanja iz Superlige, ali Sivić je, sa mnogo upornosti, uspeo da izvede tim na sigurno, ostavivši Plave u najvišem rangu takmičenja preko baraža.
Kad ste prvi put stigli u klub pred vama je bila nemoguća misija. Kakva je sadašnja?
– Reč je o dve potpuno različite misije, a jednako teške. Ekipa iz 2022. bila je od svih otpisana, ali je imala karakter. Zajedništvom je nemoguću misiju pretvorila u moguću. Sadašnja situacija je drugačija. Došao sam posle tri vezana poraza uletevši u izuzetno težak raspored. Liga je danas jača, a naš izbor, što je baš interesantno, manji nego što je bio tada. Posle nepuna četiri meseca rada mogu s pravom da kažem da Novi Pazar igra interesantan fudbal, s tim da nismo poentirali u nekoliko slučajeva kad je trebalo. Četiri pobede smo ispustili, a da pritom nismo uzeli ni bod. Kad se sve to ima u vidu to što smo u sredini tabele znači da nam je tu objektivno i mesto. Nijanse su u pitanju što nismo neko mesto bolje plasirani. Sad treba zadržati ovo što imamo od igrača i sastav dopuniti sa još trojicom ili četvoricom. Ne više.
Jeste li u prethodnom periodu češće sebi u bradu govorili – pogodio sam trenutak u kojem ću ponovo doći ili šta mi je ovo trebalo?
– Ovo drugo. Ne u smislu da sam pogrešio klub, nego zbog teških uslova za rad. Kad krenu da padaju kiše i snegovi odmah smo hendikepirani. Glavni teren je izvanredan, ali mi na njemu treniramo samo jednom nedeljno. Još nas kazne da igramo bez publike, sve su to otežavajuće okolnosti.
Postoji li drugačije rešenje od sadašnjeg kad govorimo o brojnim kažnjavanjima Novog Pazara?
– Naravno da postoji. Potrebna je samo dobra volja. Neshvatljivo je da se godinama ovo radi klubu. Na svakoj utakmici bilo bi minimum 5-6.000 gledalaca. Kukamo kako ih nemamo na stadionima, a tamo gde ih ima taj klub kažnjavamo. Ne razumem taj deo. Za probleme koji su evidentni mora da postoji rešenje i ono treba da bude drugačije od ovog koje imamo.
Novi Pazar zauzima posebno mesto u vašem srcu. Zašto?
– Ovde sam prvi put došao posle dugih pet godina apstinencije u koju me je oterao tadašnji prvi čovek FSS Slaviša Kokeza. Novi Pazar me se prvi setio i pozvao. Dao mi je šansu koju sam iskoristio vrativši poverenje i drugih klubova. Sad je to bilo presudno što sam opet došao u Pazar, a ne na neko drugo mesto. Sutra da dobijem otkaz ostajem uvek zahvalan ljudima iz kluba. Bio sam njihov moralni dužnik, sad sam im uzvratio za korektnost, pa smo 1:1 po tom pitanju.
Rasim Ljajić je bio i ostao sinonim za FK Novi Pazar. I pre aktiviranja u Partizanu otišao je iz kluba posle nekih ne baš lepih dešavanja. Da li ste imali kontake sa Ljajićem i šta nam možete reći o njima?
– Samo smo dva puta nakratko razgovarali. Po jednom u prvom i drugom mandatu. Prvi put to je bilo pre skoro tri godine nakon poraza od Crvene zvezde u Beogradu (P.S. 5:0). Tada mi je rekao da nisam ni za šta kriv i da je klub taj koji je napravio grešku tokom priprema i u odabiru igrača. Nije ni on verovao da možemo da ostanemo u ligi. Rekao je i to da ostajem da radim do kraja. Sećam se da sam ga pitao, pa što sam dolazio, da ispadnem! Na to mi je uzvratio kontrapitanjem, kako mogu da pomognem? Kad sam kazao kako, on je to i uradio. Ostalo je istorija. Drugi put smo se sreli na stadionu par dana po mom drugom dolasku u klub. Interesovao se kako vidim ekipu i ponaosob svakog igrača. Bio je to interesantan razgovor čije detalje držim za sebe.
Mnogi bi rekli, lako je Siviću kad ima Adema Ljajića. Šta kažete na to?
– Neka dođu, probaju i vide koliko je to lako. Da razjasnim, Ljajić je svetska legenda i čudo od igrača. I pre nego sam pomislio da ću doći u Pazar rekao sam da je najbolji igrač lige. Drago mi je da mu je to priznanje i uručeno, i to potpuno zasluženo. Na terenima gde treniramo njega treba animirati na rad i na grupu ispred koje je igrački poprilično. Za svaki trening sam se spremao s ciljem da mu držim pažnju. Svi znamo šta je sve prošao u karijeri i kakve je trenere imao. Morate tako jer je to jedini način da od njega dobijete to što on ima. Mislim da sam uspeo i srećan sam zbog toga. Uostalom, rekao je jednom prilikom da je igrao ovakvu defanzivu još bi bio u Italiji. Da mu je bilo interesantno na treninzima moglo je mnogo puta da se vidi u utakmicama. Protiv Vojvodine napravi sprint od 70 metara i ukliza, isto to ponovi i u Pančevu. Kad sam to video znao sam da smo pronašli zajednički jezik. Do neba sam mu zahvalan što je nosio ekipu. Opet, bilo je i dana kada mu nije do treninga, pa dobije tri ili četiri slobodna dana. To njemu i pripada jer kada dođe utakmica on je uvek na maksimumu.
Vaše ekipe igraju u sistemima koji im najviše leže. U slučaju Novog Pazara to je 4-2-3-1. Koju dvojicu igrača iz Super lige bi najviše voleli da vidite pored Ljajića.
– Ništa ne bih menjao, znači Mesarovića i Antvija. Ljajić i Mesarović su sjajan tandem i u svakom timu koji bih vodio igrali bi jedan pored drugog.
Ostajete li u Novom Pazaru?
– Ugovorom sam vezan do leta. Svima je dobro poznato koliko zna da bude turbulentno u Novom Pazaru. Krucijalno je da vidimo ko ide i da li Adem Ljajić ostaje.
Znači li to da je vaš ostanak direktno vezan za Ljajićevu odluku?
– Nije. To kažem zato što treba na vreme da se zna njegov status. Ovaj tim je tako formiran da je sve naslonjeno na Adema. Zahvalan sam mu za sve što je uradio za klub, tim i za mene. Ukoliko ostane biće to priča kakva je bila i do sada uz neki mali dodatak. Desi li se da ode onda brzo moramo da se spremimo za varijante B i C – zaključio je Tomislav Sivić.
Indeksonline/S.Žurnal/I.Dreković